Patrik Maroš, vinkovački rukometaš koji će u svibnju napuniti 24 godine, nedvojbeni potencijal konkretno je potvrdio u prošlosubotnjem ogledu 2. kola Lige za prvaka u kojem se momčad Bjelin-Spačve lako obračunala sa žustrim, ali kvalitetom ipak inferiornim suparnikom iz Poreča (30:20).
– Bilo je dobro, pogotovo u nastavku kada smo ih slomili čvrstom obranom i raznovrsnim napadačkim rješenjima – govori nam Patrik, kojeg skraćeno zovu i Pačo, desni vanjski čija je preksinoćnja priredba izmamila pljesak; zabio je 11 pogodaka!
Utakmica karijere?
– Rekord karijere. Utakmicu karijere, vjerujem, tek ću odigrati.
Pačo je dijete kluba za koji je debitirao još 2016. godine. No, godinu kasnije stradalo je koljeno…
– Otišlo je sve što je moglo otići; svi mogući ligamenti, meniskus… Totalni karambol. Dvije godine zbog toga sam pauzirao, dosta me usporilo.
Ne i zaustavilo; karakterni dečko etablirao se snagom volje i nedvojbenom tehnikom koju krasi imaginacija!
– Sada je sve OK, sukladno željama i planovima.
Plan mu je odraditi ugovor do kraja, odnosno do ljeta 2026. godine. Taman u to vrijeme trebao bi i diplomirati na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
– Studiram marketing i dobro usklađujem fakultetske obveze sa sportskima. Ispunjen sam, sretan i zadovoljan.
Može li se živjeti od rukometa kao igrač Bjelin-Spačve?
– Za trenutne potrebe i studentski budžet imam dovoljno. Valja znati ipak da sam na maminoj žlici i tatinom gorivu. Inače, mama Anica i tata Danko su moji najveći navijači, uz curu kojoj neću otkriti ime poštujući njezinu želju da bude anonimna i bogata. Zasad je na pola puta, ha, ha, ha…
Jednoga dana, a možda i prije, Pačo bi se želio okušati i u inozemstvu…
– Velika mi je želja njemačka Bundesliga! Vjerujem da to nije nešto što ne mogu. One koji smatraju kako je nemoguće iz Vinkovaca otići u Bundesligu podsjećam da su u tome uspjeli Marko Vignjević i Ivan Ereš. Može se, može… Samo se trebaju poklopiti neke stvari; malo sreće i puno zdravlja, prije svega.
I za kraj malo o aktualnoj sezoni u kojoj njemu i momčadi ide kao podmazano…
– Plasirali smo se u Ligu za prvaka, to nam je bio osnovni cilj. Ali, ne kanimo se time zadovoljiti. Idemo pokušati dohvatiti TOP 4 i plasman u Europu. Dobra smo ekipa, još bolja klapa, držim da nismo bez šansi, pogotovo uzmemo li bodove u sljedećem kolu u Sesvetama, na što se pripremamo. Imamo ambicije i u Kupu Hrvatske u kojem napokon želimo u Final Four, nestrpljivo čekamo srijedu i ždrijeb. Valjda će nas sreća malo pomaziti – zaključio je Patrik i odjurio na večernji trening uštimavati ciljnike za Sesvećane čiju obranu kani suočiti s pregršt problema…
